Povijest

Odluka o osnivanju Lovačkog muzej u Zagrebu donesena je 18. svibnja 1952. godine kada je na godišnjoj skupštini Saveza lovačkih društava NR Hrvatske u Zagrebu, prije toga se o tome dogovorivši na Upravnom odboru Saveza, inženjer Ivo Čeović, član Upravnog odbora, utvrdio kako je od posljednje Zemaljske lovačke izložbe u Hrvatskoj prošlo punih 16 godina pa je potrebno organizirati lovačku izložbu, a dio izložaka bit će osnova budućeg Lovačkog muzeja. To je, pod predsjedanjem Marijana Cvetkovića, jednoglasno prihvaćeno. Odlučeno je da se od 9. do 24. svibnja i od 10. rujna do 4. listopada 1953. godine u središtu Zagreba u Ulici Franje Račkog na broju 9 organizira "republička Lovačka izložba kako bi se lovci, a zatim i ostali građani, upoznali sa značenjem, važnošću i problematikom lovne privrede i lovačkog športa, dok bi sama izložba predstavljala temelj budućeg Lovačkog muzeja".
Arhitektonsko rješenje izložbe, kao osnove i početak budućeg Lovačkog muzeja, povjereno je arhitektu Božidaru Murkoviću, izrada panoa i plakata akademskom slikaru Marijanu Tepšeu, izbor i izrada dermopreparata divljači i ptica zoološkom preparatoru Pavlu Alingeru, dok je za pokućstvo i predmete od drva bilo zaduženo Gradsko stolarsko poduzeće Marko Šavrić iz Zagreba.

Lazar Raić, tadašnji tajnik Odbora izložbe, zapisao je kako je izloženo oko 200 trofeja divljači (rogovi jelena, jelena lopatara, srnjaka i kljove vepra) te pet velikih diorama s prikazima ptica močvarica i ptica vodenih staništa u njihovu prirodnom okružju, jato trčaka u žitnom polju, skupina fazanske divljači u jesenskim bojama prirode, lisica pri vrebanju plijena, brojni preparati divljači ptica, makete lovnotehničkih i lovnogospodarskih objekata, vitrine sa starim oružjem i lovačkim priborom, tragovi divljači, a nadasve glasovita zbirka jaja gotovo svih naših gnjezdarica koje će Hrvatsku 1954. predstavljati na svjetskoj lovačkoj izložbi u Dusseldorfu.

Lovački muzej Saveza lovačkih društava otvoren je 25. studenoga 1955. godine. Budući da su prostorije u Ulici Franje Račkog bile premale za njegovo širenje, da je u 10 godina bio jedan od najposjećenijih zagrebačkih muzeja te je već imao prevelik broj izložaka, u travnju 1964. godine bio je zatvoren. Zahvaljujući trudu tadašnjeg predsjednika Saveza Karla Mrazovića Gašpara, za potrebe lovačkog doma i Lovačkog muzeja preuređene su dvije vile u Nazorovoj ulici koje su lovci otkupili od hrvatske vlade. Lovački muzej i lovački dom na sadašnjim su adresama svečano otvoreni 26. veljače 1965. godine u nazočnosti skupštinskih izaslanika i počasnog predsjednika Saveza Marijana Cvetkovića.

Muzej danas

Lovački muzej pruža uvid u dio prirodoslovne baštine vezan uz životinjski svijet naših krajeva. Njegova je uloga danas poučna, obrazovna i odgojna s tim što u posjetiteljima razvija osjećaj o potrebi zaštite i unaprjeđenja našeg prirodnoga bogatstva.

Posjeti djece predškolske i školske dobi pomažu izgradnji njihovih spoznaja te u oblikovanju stavova o potrebi očuvanja kako faune, tako i prirode kao cjeline.

Muzej organizirano u skupinama posjećuju djeca iz vrtića, učenici osnovnih i srednjih škola, lovci i lovački novaci, polaznici škola i fakulteta te ljubitelji prirode i svi domaći i inozemni turisti koji žele vidjeti dio sačuvane hrvatske nacionalne lovačke kulture. Muzej za organizirane skupine osigurava stručno vođenje i podrobnije upoznavanje sa zbirkama.