Fran Žaver Kesterčanek
Prvi urednik Lovačkog vjesnika Fran Žaver Kesterčanek, šumarski i lovni stručnjak. Rođen je 1856., a umro je 1915. u Zagrebu. Bio je jedan od osnivača suvremenog šumarstva u Hrvatskoj na području nastave i šumarske upravne službe te plodan autor unutar stručne i znanstvene literature. Djelokrug njegova interesa bio je izuzetno raznolik. Tako je u srpnju 1900. godine postao profesorom na Šumarskoj akademiji u Zagrebu, a bio je i urednik Šumarskog lista, upravitelj Šumarskog muzeja Hrvatsko-slavonskoga šumarskog društva, jedan od osnivača i tajnik Hrvatskoga društva za gojenje lova i ribarstva te urednik Viestnika. Na Šumarskoj je akademiji predavao kolegije iz uzgajanja šuma, uporabe šuma, čuvanja šuma, šumarske politike, šumarske mehaničke tehnologije i lovstva, a svoje je znanje i iskustvo prenosio i u tiskana glasila.
Prvi urednik Lovačkog vjesnika Fran Žaver Kesterčanek, šumarski i lovni stručnjak. Rođen je 1856., a umro je 1915. u Zagrebu. Bio je jedan od osnivača suvremenog šumarstva u Hrvatskoj na području nastave i šumarske upravne službe te plodan autor unutar stručne i znanstvene literature. Djelokrug njegova interesa bio je izuzetno raznolik. Tako je u srpnju 1900. godine postao profesorom na Šumarskoj akademiji u Zagrebu, a bio je i urednik Šumarskog lista, upravitelj Šumarskog muzeja Hrvatsko-slavonskoga šumarskog društva, jedan od osnivača i tajnik Hrvatskoga društva za gojenje lova i ribarstva te urednik Viestnika. Na Šumarskoj je akademiji predavao kolegije iz uzgajanja šuma, uporabe šuma, čuvanja šuma, šumarske politike, šumarske mehaničke tehnologije i lovstva, a svoje je znanje i iskustvo prenosio i u tiskana glasila.
Ervin Rössler
Nakon Frana Kesterčaneka, urednika koji je na čelu Lovačkog vjesnika bio punih 18 godina, dolazi Ervin Rössler, doktor bioloških znanosti i sveučilišni profesor. Preuzima Lovački vjesnik od broja 2 1910. godine. Predavao je Lovstvo na Šumarskoj akademiji i na Šumarskom odjelu Gospodarsko-šumarskog fakulteta u Zagrebu. Bio je čovjek prirode i prirodnih znanosti. Uređujući list uoči i tijekom prvih godina nakon Prvog svjetskog rata, Rössler se suočavao s mnogim problemima, te je mnogobrojna izdanja ispunjavao vlastitim člancima. Obrađivao je različite teme - pisao je o biologiji, načinu lovljenja, balistici. Uređivanje glasila završio je šestim brojem za 1928. godinu, a umro je pet godina poslije, 6. siječnja 1933.
Nakon Frana Kesterčaneka, urednika koji je na čelu Lovačkog vjesnika bio punih 18 godina, dolazi Ervin Rössler, doktor bioloških znanosti i sveučilišni profesor. Preuzima Lovački vjesnik od broja 2 1910. godine. Predavao je Lovstvo na Šumarskoj akademiji i na Šumarskom odjelu Gospodarsko-šumarskog fakulteta u Zagrebu. Bio je čovjek prirode i prirodnih znanosti. Uređujući list uoči i tijekom prvih godina nakon Prvog svjetskog rata, Rössler se suočavao s mnogim problemima, te je mnogobrojna izdanja ispunjavao vlastitim člancima. Obrađivao je različite teme - pisao je o biologiji, načinu lovljenja, balistici. Uređivanje glasila završio je šestim brojem za 1928. godinu, a umro je pet godina poslije, 6. siječnja 1933.
Alfons Šemper
Alfons Šemper rođen je u Grazu 25. listopada 1892. Gimnaziju i studij na Medicinskom fakultetu završio je na Sveučilištu u Zagrebu. Kao mladić oduševio se lovom i boravcima u prirodi te je tako postao članom, a ubrzo i tajnikom Prvog hrvatskog društva za gajenje lova i ribarstva. Budući da mu je, kao liječniku, biologija bila bliska, u više je napisa predstavio prirodoslovlje i uzgoj srneće i jelenske divljači, tetrijeba, šljuke, trčke... te selidbu i markiranje ptica, bolesti, prehranu i načine lovljenja naše divljači. Alfons Šemper preminuo je 25. rujna 1940. godine u 48. godini, ne ostvarivši svoju želju za proslavom pedesetgodišnjice izlaženja lista.
Alfons Šemper rođen je u Grazu 25. listopada 1892. Gimnaziju i studij na Medicinskom fakultetu završio je na Sveučilištu u Zagrebu. Kao mladić oduševio se lovom i boravcima u prirodi te je tako postao članom, a ubrzo i tajnikom Prvog hrvatskog društva za gajenje lova i ribarstva. Budući da mu je, kao liječniku, biologija bila bliska, u više je napisa predstavio prirodoslovlje i uzgoj srneće i jelenske divljači, tetrijeba, šljuke, trčke... te selidbu i markiranje ptica, bolesti, prehranu i načine lovljenja naše divljači. Alfons Šemper preminuo je 25. rujna 1940. godine u 48. godini, ne ostvarivši svoju želju za proslavom pedesetgodišnjice izlaženja lista.
Ivo Čeović
Krajem 1940. godine, od 11. broja, Lovački vjesnik dobiva svog četvrtog urednika, šumarskog inženjera Ivu Čeovića. Kako je uređivanje časopisa preuzeo i vodio u razdoblju Drugog svjetskog rata (od 1940. godine do 1945. godine), novog je urednika dočekalo teško razdoblje.
Rođen je 14. veljače 1886. u Gornjim Andrijevcima, a umro 1971. godine u Zagrebu. Školovao se u Slavonskom Brodu, Zagrebu i Beču, gdje je stekao diplomu Šumarskog fakulteta – smjer lovstvo. Jedan je od osnivača Saveza lovačkih društava za Hrvatsku i Slavoniju i njegov dugogodišnji tajnik od 1925. do 1939. godine. 1952. godine proglašen je počasnim predsjednikom Hrvatskoga društva za gajenje lova i ribarstva. Bio je šumarsko-upravni stručnjak te veliki poznavatelj lovstva i lovne privrede. Ivo Čeović velike je napore ulagao u kontinuitet izlaženja Lovačkog vjesnika. Osim velike pažnje koju je pridavao sadržaju časopisa, radio je i na njegovu tehničkom unaprjeđenju. Ivo Čeović autor je brojnih stručnih knjiga. Među njima, svakako valja istaknuti enciklopediju „Lovstvo“ koju izdaje 1940. godine. Kako ju je stručna lovačka javnost jako dobro prihvatila, ubrzo je uslijedilo i drugo, izmijenjeno i dopunjeno izdanje. Režirao je uspjele priče o razvitku jelenskog rogovlja, lovu na jazavca jamarenjem i osebujnu životu kukavice te tako ušao u anale dokumentarnog filma i hrvatske kinematografije.
Krajem 1940. godine, od 11. broja, Lovački vjesnik dobiva svog četvrtog urednika, šumarskog inženjera Ivu Čeovića. Kako je uređivanje časopisa preuzeo i vodio u razdoblju Drugog svjetskog rata (od 1940. godine do 1945. godine), novog je urednika dočekalo teško razdoblje.
Rođen je 14. veljače 1886. u Gornjim Andrijevcima, a umro 1971. godine u Zagrebu. Školovao se u Slavonskom Brodu, Zagrebu i Beču, gdje je stekao diplomu Šumarskog fakulteta – smjer lovstvo. Jedan je od osnivača Saveza lovačkih društava za Hrvatsku i Slavoniju i njegov dugogodišnji tajnik od 1925. do 1939. godine. 1952. godine proglašen je počasnim predsjednikom Hrvatskoga društva za gajenje lova i ribarstva. Bio je šumarsko-upravni stručnjak te veliki poznavatelj lovstva i lovne privrede. Ivo Čeović velike je napore ulagao u kontinuitet izlaženja Lovačkog vjesnika. Osim velike pažnje koju je pridavao sadržaju časopisa, radio je i na njegovu tehničkom unaprjeđenju. Ivo Čeović autor je brojnih stručnih knjiga. Među njima, svakako valja istaknuti enciklopediju „Lovstvo“ koju izdaje 1940. godine. Kako ju je stručna lovačka javnost jako dobro prihvatila, ubrzo je uslijedilo i drugo, izmijenjeno i dopunjeno izdanje. Režirao je uspjele priče o razvitku jelenskog rogovlja, lovu na jazavca jamarenjem i osebujnu životu kukavice te tako ušao u anale dokumentarnog filma i hrvatske kinematografije.
Danko Angjelinović
Peti urednik Lovačkoga vjesnika bio je Danko Angjelinović. Rođen je 13. travnja 1891. godine u Makarskoj. Umro je u Splitu 23. rujna 1963. u 78. godini. Potječe iz stare hvarske obitelji Sućuraj. Završio je Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu. Radio je kao odvjetnički i sudski pripravnik u Splitu i Zagrebu, gdje je kasnije postao i samostalni odvjetnik. Urednikom glasila postaje u posljednjoj ratnoj godini Drugog svjetskog rata. Tako je odlaskom šumarskog inenjera Ive Čeovića, 1945. godine uređivanje „Lovačko-ribarskog vjesnika“ od broja 3 prvi put preuzela osoba koja je i književnik. Danko Angjelinović glasilu je dao novo lice.
Peti urednik Lovačkoga vjesnika bio je Danko Angjelinović. Rođen je 13. travnja 1891. godine u Makarskoj. Umro je u Splitu 23. rujna 1963. u 78. godini. Potječe iz stare hvarske obitelji Sućuraj. Završio je Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu. Radio je kao odvjetnički i sudski pripravnik u Splitu i Zagrebu, gdje je kasnije postao i samostalni odvjetnik. Urednikom glasila postaje u posljednjoj ratnoj godini Drugog svjetskog rata. Tako je odlaskom šumarskog inenjera Ive Čeovića, 1945. godine uređivanje „Lovačko-ribarskog vjesnika“ od broja 3 prvi put preuzela osoba koja je i književnik. Danko Angjelinović glasilu je dao novo lice.
Bogdan Stopar
Bogdan Stopar, novinar, književnik i prevoditelj, rodio se 1921. godine u Zagrebu. Diplomirao je 1948. na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, a studirao je i povijest umjetnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Umro je 1988. u svom rodnom gradu. Radio je u "Ilustriranom vjesniku" (1946–1947), a kao glavni i odgovorni urednik i u Lovačkom vjesniku (1947–1955). Bio je upravitelj te glavni urednik Lovačke knjige (1952–1955), suosnivač i urednik časopisa Moj pas (oko 1950. godine) te komercijalni direktor i suosnivač Nakladnog zavoda Matice hrvatske Zagreb (1955–1957). Kao novi urednik, u njegovu mandatu, od prvog siječanjskog broja 1948. godine, “Lovačko-ribarski vjesnik” izlazi pod današnjim imenom, kao Lovački vjesnik. Osim što je podigao sadržaj lista na zavidnu visinu, Stoparova je zasluga i poboljšanje njegova grafičkog izgleda. Tako se, otkad je list preuzeo Lovački savez Hrvatske, omotna stranica tiska u boji, a ilustracije crtaju Vladimir Filakovac i Aleksandar Forenbecher.
Bogdan Stopar, novinar, književnik i prevoditelj, rodio se 1921. godine u Zagrebu. Diplomirao je 1948. na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, a studirao je i povijest umjetnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Umro je 1988. u svom rodnom gradu. Radio je u "Ilustriranom vjesniku" (1946–1947), a kao glavni i odgovorni urednik i u Lovačkom vjesniku (1947–1955). Bio je upravitelj te glavni urednik Lovačke knjige (1952–1955), suosnivač i urednik časopisa Moj pas (oko 1950. godine) te komercijalni direktor i suosnivač Nakladnog zavoda Matice hrvatske Zagreb (1955–1957). Kao novi urednik, u njegovu mandatu, od prvog siječanjskog broja 1948. godine, “Lovačko-ribarski vjesnik” izlazi pod današnjim imenom, kao Lovački vjesnik. Osim što je podigao sadržaj lista na zavidnu visinu, Stoparova je zasluga i poboljšanje njegova grafičkog izgleda. Tako se, otkad je list preuzeo Lovački savez Hrvatske, omotna stranica tiska u boji, a ilustracije crtaju Vladimir Filakovac i Aleksandar Forenbecher.
Lazar Raić
Lazar Raić rođen je u Mohaču (Mađarska) 19. siječnja 1901. godine. Nakon završene gimnazije u Zagrebu, upisuje studij povijesti umjetnosti na Filozofskom fakultetu. U Hrvatski lovački savez dolazi 1950. godine gdje je, nakon kraće savjetničke dužnosti, od 1954. godine imenovan kustosom Lovačkog muzeja LSH. Urednik je više monografskih djela o divljači u okviru Lovačke knjige, a u povodu 70. obljetnice neprekidnog izlaženja “Lovačko-ribarskog vjesnika”, 1963. godine objavljuje Bibliografiju članaka objavljenih u našem glasilu od 1892. do 1963. godine. Umirovljen je 1977., a nakon kratke i teške bolesti umro je u Zagrebu 1978. Među njegova najznačajnija dostignuća svakako valja ubrojiti stručni i tehnički postav Lovačkog muzeja LSH i članstvo u Međunarodnom savjetu za lovstvo i zaštitu divljači (CIC).
Lazar Raić rođen je u Mohaču (Mađarska) 19. siječnja 1901. godine. Nakon završene gimnazije u Zagrebu, upisuje studij povijesti umjetnosti na Filozofskom fakultetu. U Hrvatski lovački savez dolazi 1950. godine gdje je, nakon kraće savjetničke dužnosti, od 1954. godine imenovan kustosom Lovačkog muzeja LSH. Urednik je više monografskih djela o divljači u okviru Lovačke knjige, a u povodu 70. obljetnice neprekidnog izlaženja “Lovačko-ribarskog vjesnika”, 1963. godine objavljuje Bibliografiju članaka objavljenih u našem glasilu od 1892. do 1963. godine. Umirovljen je 1977., a nakon kratke i teške bolesti umro je u Zagrebu 1978. Među njegova najznačajnija dostignuća svakako valja ubrojiti stručni i tehnički postav Lovačkog muzeja LSH i članstvo u Međunarodnom savjetu za lovstvo i zaštitu divljači (CIC).
Mirjana Šilobod-Saletto
Izdavački savjet LSH za novog vršitelja dužnosti glavnog i odgovornog urednika predlaže Mirjanu Šilobod-Saletto (rođena je 1948. godine u Jastrebarskom), mladu novinarku i biologinju. Uz pomoć članova Redakcijskog odbora, urednica uvodi nove rubrike poput Krenimo u lov fotoaparatom Josipa Gelenčira, Najljepše stranice animalistike Tomislava Hruškovca, Nove upute za ocjenjivanje lovačkih trofeja Alojzija Frkovića, Bolesti divljači dr. sc. Maksa Karlovića, O lovnoj balistici doc. dr. Bogdana Sabljice. Navedenim novitetima, nova urednica osigurava kontinuitet izlaženja Lovačkog vjesnika. Mirjana Šilobod uređivala je Lovački vjesnik“ samo tri godine, do svoje prerane smrti 1982.
Izdavački savjet LSH za novog vršitelja dužnosti glavnog i odgovornog urednika predlaže Mirjanu Šilobod-Saletto (rođena je 1948. godine u Jastrebarskom), mladu novinarku i biologinju. Uz pomoć članova Redakcijskog odbora, urednica uvodi nove rubrike poput Krenimo u lov fotoaparatom Josipa Gelenčira, Najljepše stranice animalistike Tomislava Hruškovca, Nove upute za ocjenjivanje lovačkih trofeja Alojzija Frkovića, Bolesti divljači dr. sc. Maksa Karlovića, O lovnoj balistici doc. dr. Bogdana Sabljice. Navedenim novitetima, nova urednica osigurava kontinuitet izlaženja Lovačkog vjesnika. Mirjana Šilobod uređivala je Lovački vjesnik“ samo tri godine, do svoje prerane smrti 1982.
Tihomir Kovačević
U znaku 90 godina izlaženja LV, a počevši od dvobroja 7/8 za 1982., na mjesto v.d. urednika “Lovačkog vjesnika” postavljen je novinar i tehnički urednik lista Tihomir Kovačević, treći po redu šumar na toj dužnosti. Glavnim i odgovornim urednikom imenovan je krajem 1982. godine, a posljednji broj koji je uređivao bio je četverobroj za rujan-prosinac 1991. godine. Rodio se u Danilovgradu u Crnoj Gori 1948. godine. Od 1950. godine živio je u Zagrebu gdje je završio gimnaziju i Šumarski fakultet. Bio je vanjski suradnik “Večernjeg lista”, tri godine urednik “IT novina” (za Hrvatsku) i tri godine v.d. urednik časopisa “Moj pas” Kinološkog saveza Hrvatske, gdje je obnašao i dužnost tajnika. Tihomir Kovačević nastojao je da, uz stručno štivo, u listu budu zastupljeni i članci informativnog karaktera, priče vezane uz lov, pa i lovački humor.
U znaku 90 godina izlaženja LV, a počevši od dvobroja 7/8 za 1982., na mjesto v.d. urednika “Lovačkog vjesnika” postavljen je novinar i tehnički urednik lista Tihomir Kovačević, treći po redu šumar na toj dužnosti. Glavnim i odgovornim urednikom imenovan je krajem 1982. godine, a posljednji broj koji je uređivao bio je četverobroj za rujan-prosinac 1991. godine. Rodio se u Danilovgradu u Crnoj Gori 1948. godine. Od 1950. godine živio je u Zagrebu gdje je završio gimnaziju i Šumarski fakultet. Bio je vanjski suradnik “Večernjeg lista”, tri godine urednik “IT novina” (za Hrvatsku) i tri godine v.d. urednik časopisa “Moj pas” Kinološkog saveza Hrvatske, gdje je obnašao i dužnost tajnika. Tihomir Kovačević nastojao je da, uz stručno štivo, u listu budu zastupljeni i članci informativnog karaktera, priče vezane uz lov, pa i lovački humor.
Edi Marinović
Deseti urednik Lovačkog vjesnika, počevši od “ratnog izdanja” četverobroja za rujan-prosinac 1991. godine. Edi Marinović, profesor engleskog jezika i književnosti, od 1984. godine bio je kustos Lovačkog muzeja LSH, tajnik komisije za lovačke ispite, a od 1987. godine i stalni suradnik te član uredništva lista. Budući da je Lovački vjesnik preuzeo za vrijeme rata, kada je list izlazio na upola manjem broju stranica, Marinović se morao, kao i neki od prijašnjih urednika, suočiti s vrlo teškom situacijom. U to vrijeme Lovački savez Hrvatske istupa iz članstva Lovačkog saveza Jugoslavije, a prvi broj časopisa u novoj, neovisnoj i suverenoj Hrvatskoj tiskan je u siječnju 1992. godine.
Deseti urednik Lovačkog vjesnika, počevši od “ratnog izdanja” četverobroja za rujan-prosinac 1991. godine. Edi Marinović, profesor engleskog jezika i književnosti, od 1984. godine bio je kustos Lovačkog muzeja LSH, tajnik komisije za lovačke ispite, a od 1987. godine i stalni suradnik te član uredništva lista. Budući da je Lovački vjesnik preuzeo za vrijeme rata, kada je list izlazio na upola manjem broju stranica, Marinović se morao, kao i neki od prijašnjih urednika, suočiti s vrlo teškom situacijom. U to vrijeme Lovački savez Hrvatske istupa iz članstva Lovačkog saveza Jugoslavije, a prvi broj časopisa u novoj, neovisnoj i suverenoj Hrvatskoj tiskan je u siječnju 1992. godine.
Marijan Lekić
Marijan Lekić, 1995 – 2011.
U 122 godine Lovačkog vjesnika Marijan Lekić, magistar politologije, bio je njegov jedanaesti glavni urednik, a tu dužnost obnaša i najdulje - 16 godina – te je napisao i najviše autorskih tekstova. LV uređuje od broja 7/8 1995. godine do 3. broja 1998. (od 4. do 7. broja 1998. v. d. urednika je Danijel Popović, kojeg je za vrijeme postupka likvidacije HLS-a postavio prinudni upravitelj Zlatko Pavelić). Kada je nadležni ministar povukao odluku o likvidaciji, a Skupština HLS-a u Zagrebu 26. lipnja 1998. izabrala generala Đuru Dečaka za predsjednika Saveza, Lekić je ponovo glavni urednik sljedećih 11 godina, i to od 8. broja 1998. sve do 3. broja 2009., a od 4. do 8. 2009. Urednik je Robert Maleković. Marijan Lekić je ponovo urednik, i to kao v. d. glavnog urednika od 9. broja 2009. do 5. broja 2011., a od 6. broja te godine urednik je Ivica Stanko.
Marijan Lekić rođen je u Orahovici 28. studenog 1951. u sedmeročlanoj obitelji. U Orahovici i Đurđenovcu pohađa osmogodišnju, a u Našicama završava srednju ekonomsku školu te u Zagrebu diplomira na Fakultetu političkih znanosti. U HLS-u je položio lovački i lovočuvarski ispit, ispit za ocjenjivača trofeja divljači i ispit za predavača i ispitivača HLS-a te kolegij Lovstvo na Agronomskom fakultetu u Zagrebu. Bio je 15 godina novinar, urednik i zamjenik glavnog urednika tjednika Radničke novine i Sindikalna javnost te četiri godine zamjenik glavnog urednika poslovnog magazina Croman (gospodarstvo). U svojoj plodnoj novinarskoj karijeri, osim u matičnim Radničkim novinama (politički sustav), objavljuje niz tekstova u Studentskom listu (standard) i OKU (kultura), na Hrvatskom radiju (privreda) te u strukovnim časopisima: Lutrija Hrvatske (igre na sreću), Partizan Hrvatske (sport i rekreacija) i Narodna tehnika (tehnička kultura). U HLS dolazi s posla višeg specijalista za telekomunikacijski marketing u Direkciji Telekomunikacija HPT-a Zagreb.
Marijan Lekić, 1995 – 2011.
U 122 godine Lovačkog vjesnika Marijan Lekić, magistar politologije, bio je njegov jedanaesti glavni urednik, a tu dužnost obnaša i najdulje - 16 godina – te je napisao i najviše autorskih tekstova. LV uređuje od broja 7/8 1995. godine do 3. broja 1998. (od 4. do 7. broja 1998. v. d. urednika je Danijel Popović, kojeg je za vrijeme postupka likvidacije HLS-a postavio prinudni upravitelj Zlatko Pavelić). Kada je nadležni ministar povukao odluku o likvidaciji, a Skupština HLS-a u Zagrebu 26. lipnja 1998. izabrala generala Đuru Dečaka za predsjednika Saveza, Lekić je ponovo glavni urednik sljedećih 11 godina, i to od 8. broja 1998. sve do 3. broja 2009., a od 4. do 8. 2009. Urednik je Robert Maleković. Marijan Lekić je ponovo urednik, i to kao v. d. glavnog urednika od 9. broja 2009. do 5. broja 2011., a od 6. broja te godine urednik je Ivica Stanko.
Marijan Lekić rođen je u Orahovici 28. studenog 1951. u sedmeročlanoj obitelji. U Orahovici i Đurđenovcu pohađa osmogodišnju, a u Našicama završava srednju ekonomsku školu te u Zagrebu diplomira na Fakultetu političkih znanosti. U HLS-u je položio lovački i lovočuvarski ispit, ispit za ocjenjivača trofeja divljači i ispit za predavača i ispitivača HLS-a te kolegij Lovstvo na Agronomskom fakultetu u Zagrebu. Bio je 15 godina novinar, urednik i zamjenik glavnog urednika tjednika Radničke novine i Sindikalna javnost te četiri godine zamjenik glavnog urednika poslovnog magazina Croman (gospodarstvo). U svojoj plodnoj novinarskoj karijeri, osim u matičnim Radničkim novinama (politički sustav), objavljuje niz tekstova u Studentskom listu (standard) i OKU (kultura), na Hrvatskom radiju (privreda) te u strukovnim časopisima: Lutrija Hrvatske (igre na sreću), Partizan Hrvatske (sport i rekreacija) i Narodna tehnika (tehnička kultura). U HLS dolazi s posla višeg specijalista za telekomunikacijski marketing u Direkciji Telekomunikacija HPT-a Zagreb.
Novi broj Lovačkog vjesnika
Novi broj Dobre kobi
